Thursday, Mar 11th

Zadnje izmjene:04:55:43 AM GMT

Nalazite se ovdje: Bužim Memorandum Slom najveće četničke ofanzive "Breza 94"

Slom najveće četničke ofanzive "Breza 94"

E-mail Ispis
breza94 buzim
breza94-02
Septembar davne 1994. godine ostaće upamćen kako za Bužimljane, tako i za prostor cjele Bosne i Hercegovine. 01.09.1994. godine srpski agresor s područja tz. Republike srpske Krajine je pripremao napad i to putem pravca Bosanska Bojna, Gradina, Radića Most, a njihov cilj krajnji je ugroziti Bužim odnosno 505. Vitešku brigadu dovesti na koljena.

Na ovakvo kretanje agresora naši borci Vitezovi su krenuli u kontru u predvečernjim satima, te je agresor bio primoran na povlačenje do Glinice i Vajagića. Sve je to bio uvod u jednu uspješnu operaciju naših vitezova u kojoj su odnijeli pobjedu, otpočela je 04.09.1994. godine pod nazivom "Breza 94" a kojom je komandovao Ratko Mladić danas najtraženiji ratni zločinac s prostora bivše Jugoslavije. Prvo je krenulo prikuljanjem srpskih snaga i oklopnih vozila u rejonu Bosanske Bojne i to dva tenka T-55 i 2 PATT-a, što bi ujedno moglo značiti da su se pripremali kako ne bi doživjeli poraz onaj od 01. septembra.

Akcija je otpočela u ranim jutarnjim satima, te se agresor oglasio putem minobacača, PAT-ova, PAM-ova, pješadijskog naoružanja, a istog dana je po Bužim je dejstvovao VBR "Orkan", ali i pored silnih napada nisu uspjeli da pomjere granice, jer su naši vitezovi odolijevali napadu duž cjele napadnute zone. Komande 505. i 511 brigada suočile su se sa oklopno - pješačkim srpskim snagama i to na frontu Bos. Otoka - Ćorkovača - Sip, da bi kasnije bile podržane snažnom minobacačkom i helikopterskom vatrom, ali bez obzira na silnu artiljeriju i dr. sredstva koju je agresor imao na svojoj strani, ipak na našoj strani, strani 505. Viteške brigade, bilo su jaka i čelična srca naših boraca koji su dostojanstveno branili svoj narod i kućni prag od pokolja i istrebljenja Bošnjačkog naroda na ovim prostorima. Sami omjer snaga bio je 5-6 srpskih vojnika naspram jednog našeg viteza.

06.09 agresor je doveo nove svježe snage 2 - 3 brigade, a inače sve su pripadale Prvom i Drugom Krajiškom Korpusu, te Banijskom korpusu, imajući u vidu da prva dva dana nisu imali uspjeha u osvajanju linije i pored tehničke opremljenosti kojom su raspolagali. Njihov cilj je bio zavladati rejonom Bužima, a potom, krenuti pravcem Cazina, sa izbijanjem na pravac Cazin - Gata - Željava zaobilazeći Bihać.
Potom bi krenuli u razbjanje naših snaga lijevo od proboja rijeke Une , Bosanske Otoke i sam ulazak u Bihać, ali takvo nešto im nije uspjelo, jer je crtač karte i ratni zločinac Mladić slabo procjenio pripadnike 505. brigadu i V Korpus ARBiH.
Brigade koje su učestvovale u ovoj akciji bile su: 43. brigada, 6. sanska, 1. novigradska, 5. kozaračka, Bataljon Vojne policije i izviđačka četa 1. KK. 43. brigada napadala je pravcem Baštre, 1. novigradska na objekte Ćorkovače, dok 5. kozaračka i 6. sanska  napadale pravac Žirovca i Sipa.
Nakon 8 dana neprestane borbe brigadni general Izet Nanić izvršio je pregrupisavanje naših snaga i radi bočnog udara na rejon Ćulumka, te su naši izjutra 12.09.  krenuli u napad, ne znajući da je istog dana i Mladić trebao krenuti i to baš u isto vrijeme, ali obzirom da je njihov napad kasnio više nego naš, Vitezovi su uspjeli probiti liniju srpsko-četničkog agresora na rejonu Ćulumka (bočni pravac Sip - Ćulumak i Radoč - Ćulumak) odakle je Mladić nekoliko trenutaka prije dolaska naših snaga uspio izvući živu glavu gdje je i za sebe ostavio svoju torbu i dokumentaciju, a snage koje su ostale u klopci razbijene su.

"Breza 94" je okončana pobjedom naših boraca nad krvoločnim zvijerima čija nakana je bila uništenje Bošnjačkog naroda na ovim prostorima, ali ipak taktika mladog generala Izeta Nanića uspjela je nadmudriti četničkog zlikovca koji je sebe smatrao iskusnim vojskovođom, koji ne kraju dobio po nosu i glavom bez obzira pobjegao ostavivši ličnu dokumentaciju. Na kraju je ipak doživio šok, pitanje će ostati da li je to bio šok od tekbira "Allaku ekber" koji je odjekivao bužimskim brdima, ili od snovidjenja bužimskog viteza koji je kao jedan uspio naspram sedam četnika izvojevati pobjedu svom narodu, bužimskom narodu i cjeloj Krajini!

U nastavku možete pročitati intervju sa brigadnim generalom Izetom Nanićem nakon sloma četničke ofanzive.


Slom najveće četničke ofanzive

Izet NANIĆ, komandant 505. viteške motorizirane brigade

Pošto smo bili izvukli glavne snage sa linija, mi smo, ne očekujući taj napad, mislili smo da ćemo ih preduhitriti. Potrefilo se da tačno u isto vrijeme, u 5 sati, bude naš i njihov jurišni položaj. Tako da se radilo o minutama i sekundama kako će se okrenuti situacija. U jednom momentu uhvatili smo ih na vezama kako nas navodno oni imaju i pripremaju još jedan talas, samo, navodno, trebaju prebaciti tenkove i sigurno će uspjeti.
Povodom najnovijih velikih uspjeha u slamanju do sada najveće četničke ofanzive na Bihaćki okrug, razgovarali smo sa komandantom 505. viteške motorizirane brigade, brigadirom Izetom Nanićem.


Gospodine komandante, šta se to u proteklih deset dana dešavalo na bužimskom ratištu?

NANIĆ: Od prvog septembra 1994. godine na bužimskom ratištu počela je najžešća četnička ofanziva u protekle dvije i po, odnosno tri godine, koliko već traje ovaj rat u Bosni i Hercegovini. Snage vojske tzv. republike srpske i to 1. krajiškog korpusa, 2. krajiškog korpusa i banijskog korpusa krenule su u opću ofanzivu. Prvog septembra krenula je u napad 24. brigada 6. banijskog korpusa iz pravca Bosanske Bojne, imali su određenih uspjeha jer nismo očekivali napad iz tog pravca. Ušli su u dubinu našeg teritorija do kilometar i po, a u širinu do dva kilometra. Mi smo isti dan pregrupirali snage i istu noć, sutradan, izvršili protivnapad i razbili 24. četničku brigadu na tom pravcu i vratili ih preko državne granice Republike Bosne i Hercegovine. Znači, ne na polazne pozicije, već još dalje od polaznih pozicija. Nakon dva dana, trećeg, odnosno, četvrtog septembra u ranu zoru počela je ofanziva na pravcu Banjani - Baštra - Ćorkovača - Radoč.
Na samom startu primijetili smo da se radi o većoj ofanzivi u kojoj će učestvovati veće snage. Mi smo u tim njihovim napadima sedam punih dana vodili odsudnu odbranu i u tih sedam dana mi smo cijenili njihove namjere, pokrete, jačinu snaga i slično. Može se slobodno reći da su u napadu na pomenutom pravcu učestvovali 1. i 2. krajiški četnički korpus. Prvi krajiški korpus učestvovao je sa četiri brigade, bataljonom vojne policije, izviđačkom četom i specijalnim jedinicama tzv. SAO Krajine. Drugi krajiški korpus učestvovao je sa jednom brigadom na pravcu Ivanjsko - Vučkovac, mislim da je to bila 15. petrovačka. Taj napad bio je uperen prema Bosanskoj Otoci, odnosno 511. slavnoj brdskoj brigadi.
Ovamo, na 505. vitešku krenula je 43. motorizirana brigada iz Banje Luke, 1. bosanskonovska iz Bosanskog Novog. Jedna brigada napadala je pravcem Baštre u zahvatu komunikacije, a druga pravcem Ćorkovače. Brigade 6. sanska i 5. kozaračka, te bataljon vojne policije i izviđačka četa, znači, glavne snage tog 1. krajiškog korpusa napadale su pravcem Žirovac - Radoč prema Bužimu. Cilj četnika bio je razbiti 505. vitešku brigadu i ovladati Bužimom, a onda nastaviti dalje. Znači, ovo je bio jedan radikalni zahvat vojske tzv. republike srpske. Mi imamo zaplijenjena dokumenta gdje se tačno govori o kojoj veličini operacije je riječ. S tom operacijom direktno je rukovodio štab vojske tzv. republike srpske na čelu sa Ratkom Mladićem. Operacija je nosila naziv "Breza 94".
Na osnovu zaplijenjenih dokumenata i njihovih naredbi može se zaključiti da je to stvarno bila jedna opsežnije pripremana akcija sa radikalnim ciljem, a akcija, eto, ne daj Bože, da je uspjela ovdje više ne bi bilo Bošnjaka i faktički ovdje bi bilo drugo Goražde, Žepa, Srebrenica, znači male enklave. Tačno je vidljivo da je ta ope racija trebala biti prekretnica rata u korist četničke vojske i srpske politike. Jer, da je sada ovdje pokleknuo 5. korpus Armije Republike BiH, bila bi potpuno drukčija pregovaračka pozicija naših pregovarača na političkoj sceni. Međutim, na svu sreću, uz odlučnost naših boraca koja je bila prisutna u sve ijednom borcu da se mora opstati, da se ne smije ustuknuti ni milimetra, ovaj napad je zaustavljen.
I ovaj put koristim priliku da čestitam svim borcima i starješinama 505. viteške motorizirane brigade na izuzetno hrabrom i čvrstom držanju linija odbrane, je sedam dana neprekidne kanonade, uzastopnih kombiniranih pješadijsko-tenkovskih i artiljerijskih napada nije bilo lahko izdržati. Međutim, linije nisu pomjerene nigdje ni milimetra.

Kada je otpočela presudna bitka u kojoj je faktički i slomljena četnička ofanziva?

NANIĆ: Osmog dana četničke ofanzive jedinice 505. viteške brigade pregrupirale su se i izvršile u ranim jutarnjim satima protivnapad. Specifičnost je da je tog dana, istovremeno, i četnička strana donijela odluku da prođe. Pošto smo bili izvukli glavne snage sa linija, mi smo, ne očekujući taj napad, mislili smo da ćemo ih preduhitriti. Potrefilo se da tačno u isto vrijeme, u 5 sati, bude naš i njihov jurišni položaj. Tako da se radilo o minutama i sekundama kako će se okrenuti situacija. U jednom momentu uhvatili smo ih na vezama kako nas navodno oni imaju i pripremaju još jedan talas, samo, navodno, trebaju prebaciti tenkove i sigurno će uspjeti. Mi smo malo i kasnili sa napadom, malo smo odužili, nismo počeli baš u 5 sati. Međutim, onda je klupko počelo da se odmotava u našu korist, jer momci su dobro znali svoj dio posla, udarili jako, muški, znali su da nema drugog izbora.
Totalno su razbili neprijatelja na pravcu Radoč - Ćulumak prema državnoj granici Republike Bosne i Hercegovine. Udarili smo na glavne snage četnika: 5. kozaračku i 6. sansku brigadu, bataljon vojne policije, tenkovsku četu, IDČ njihovog korpusa. Uspjeh koji je postignut, svakako je izvanredan, između ostalog, slomio je ofanzivu četnika, unio jači moral medu borce i sigurnost za dalje borbene aktivnosti. Borci su vidjeli da se četnik može slomiti, vidjeli su ogroman broj četika koji bježe, vidjeli su ogroman broj četnika koji su ostali ležati na poprištima bitke. Mislim da je juče izvučeno više od 50 mrtvih četnika i stavljeno komisiji za razmjenu na raspolaganje.

Snage 5. korpusa Armije Republike BiH su u ovoj bici zaplijenile veliki broj naoružanja i drugih materijalno-tehničkih sredstava, možete li nam reći o kakvom naoružanju i sredstvim se radi?

NANIĆ: U ovim borbama zaplijenjene su veće količine materijalno-tehničkih sredstava i naoružanja, kao što su jedan tenk T-55, jedan ZIS top 76 mm, bateriju minobacača 120 mm, bateriju minobacača 82 mm, protivoklopna oruđa polk 9K11 sa raketama, strele 2-M za protivzračnu odbranu, bestrzajni top, jednocjevni PAT, veće količine oružja i municije, granata, PAM-ova, zatim četiri vojna kamiona, dva PUH-a, neki dip i još mnogo toga.

Pošto ste razbilu četničke snage, kakve gubitke je neprijatelj pretrpio u ljudstvu i da li su Bužimljani naudili četničkom generalu Mladiću?

NANIĆ: Nisu Bužimljani naudili, naudili su borci Armije Republike Bosne i Hercegovine, borci koji se bore za pravedno rješenje situacije u okviru Bosne i Hercegovine, koji se bore protiv fašizma, protiv zločina, jer to stoje Ratko Mladić želio, to je ravno zločinu.
Mi smo zaplijenili dokumenta gdje stoji doslovce: dug prema Cazinu iz Drugog svjetskog rata mora se vratiti. Vidite u koju oni krajnost idu. Činjenica da im je to bio radikalni cilj i da je Mladić angažirao ogromne snage na pokoravanju Cazinske krajine, govori da bi ovdje bile nesagledive posljedice i nesaglediv zločin kakav se ne pamti u historiji ovog naroda. Borci Armije Republike BiH iz sastava 505. viteške motorizirane brigade, 5. korpus, svi borci i narod ovog kraja dali su sve od sebe i porazili četnike.

Pošto ste osujetili namjere četnika, da li se ovo može smatrati jednom od najvećih pobjeda 5. korpusa Armije Republike BiH i 505. viteške motorizirane brigade u ovom ratu za Bosnu i Hercegovinu?

NANIĆ: Odmah poslije djelovanja četničkih helikoptera, avioni NATO-a su nadlijetali četničke položaje, a u dokumentaciji koja je bila zaplijenjena kod jednog četničkog oficira ostalo je zapisano da su avioni NATO-a djelovali po četničkim artiljerijskim položajima opri čemu je oštećen jedan tenk. U ovoj akciji NATO-a ubijen je jedan četnički oficir, a u znak odmazde četnici su protivavionskim raketama strela 2-M gađali avione NATO-a, koji su se neoštećeni vratili u bazu. I pored upozorenja od strane NATO-a, Karadžićevi četnici nisu odustajali od svog cilja da pokore Bihaćki okrug i unište bošnjačkomuslimanski narod na ovim prostorima. Napadi su postajali sve žešći i sve češći.
U toku jednog dana naši borci odbili su i po nekoliko uzastopnih tenkovsko-pješadijskih napada, nanoseći neprijatelju značajne gubitke. Na Križ i Sip četnički tenkovi naprosto su jurišali, ali nsu mogli probiti čvrst bedem sastavljen od najboljih i najhrabrijih sinova Bosne. Pobjede su se redale jedna za drugom, a u četničkim redovima zavladala je panika i strah od pripadnika Armije RBiH koji su izdržali i ono nemoguće. Artiljerija je nemilosrdno tukla od jutra do mraka. Ostalo je zabilježeno u ratnom dnevniku naše brigade da je petog dana četničke ofanzive na položaje naših boraca palo više od 1.500 raznovrsnih projektila. I pored silnih naleta četničke artiljerije, naši položaji od Radoča, Ćorkovače, Nikolića glave do Hercegovine ostali su u sigurnim rukama vitezova 505. viteške. Četnička ofanziva nije jenjavala ni šestog, ni sedmog dana, a uveliko desetkovane četničke jedinice general Mladić osvježio je novim snagama iz sastava 1. K.K. i specijalnom jedinicom Panteri. Primjećeno je i dovlačenje nove tehnike u rejon Makarovače i Ćulumka što je bio očit dokaz novih napada četnika na linije odbrane naših boraca. I dok su četnici vršili pregrupiranje svojih snaga, u Komandi 505. viteške brigade ubrzano se radilo na planiranju kontraudara. Najelitnije jedinice iz sastava 505. viteške brigade su izvučene sa linija i u prvim satima 12. septembra 1994. godine odlučno krenule u izvršavanje postavljenog zadatka. Četnici zaslijepljeni mržnjom i željom za osvetom kreću u najjači napad na linije odbrane naših boraca u rejon Križa i Sipa. Nekoliko tenkova zaustavljeno je u silovitom naletu na ivicama rovova, a zaluđeni Mladićevi vojnici jurišali su u smrt.

Istovremeno, na drugoj strani, najelitnije jedinice 505. odlučno udaraju u bok neprijateljskih snaga, probijaju nekoliko četničkih linija i nezaustavljivo jurišaju naprijed. Totalno zbunjeni četnici bježe glavom bezobzira dok se na svim kotama čuju tekbiri. U prvom naletu naše jedinice zaplijenili su veliki dio četničke artiljerije i ratne tehnike, a četnički oficiri zajedno sa generalom Mladićem ostavljaju svoje luksuzne automobile i traže spas duboko u šumama Š ašave. Totalno razbijene Mladićeve jedinice bježe ostavljajući za sobom veliki broj poginulih i ranjenih, te velike količine naoružanja i municije. Na padinama Culumka i Makarovače zauvijek je ostalo ležati 80 četnika, dok je devet zarobljeno, od kojih su tri lakše ranjena. Zaplijenjena je ogromna količina naoružanja i municije, jedan tenk T-55, ZIS, PAT 20/1, PAM 17,7 mm, tri MB 120 mm, osam MB 82 mm, tri TAM-a 110, jedan sanitetski TAM, dva vojna vozila puch, strele 2-M, ogromne količine protivoklopnih sredstava, granata, centar veze, te ostale vojne opreme i MTS-a. Pored ovog, zaplijenjena su i borbena dokumenta visokih srpskih oficira iz kojih se dobro vide ciljevi Karadžićevih poslušnika.
Nakon ovog odlično izvedenog kontraudara najelitnijih jedinica 505. viteške brigade, otupljena je oštrica napada Mladićevih četnika koji i dalje napadaju, ali sa manjim intenzitetom i lošim apetitom. U ovoj akciji potpuno su razbijene četiri četničke brigade: 5. kozarska, 6. sanska, 1.novigradska i 43. motorizirana sa pridodatim jedinicama Prvog krajiškog korpusa, BVP i 89. raketne brigade.
U znak odmazde četnici su svom silinom granatirali civilne ciljeve na širem području Bužima, te je tako počinjena nova materijalna šteta na stambenim objektima. Ni granatiranje nije spriječilo vrijedne bužimske domaćice da u toku najjačih borbenih djelovanja svojim vitezovima pripreme domaću hranu i kolače. Vezano za te aktivnosti posebno su se istakle mještanke MZ Mrazovac i Lubarda. Za uspjehe svojih vitezova narod Bužima brzo je saznao, a najavljena kolona zaplijenjenih vozila i naoružanja, kao i povratak ratnika narod je željno očekivao

Web portal buzimljani.com
Mustafić Aldijana

Komentara  

 
+1 #1 alkemicar 2009-09-02 07:36
Sjecam se tih dana,dosao je sa linije
rah.Hasko ,dan uoci Breze,pitaju ga ljudi sta se to desava gore,hoce li cetnici probiti a on sa smjeskom kaze "ma mi cemo njih rascerati,nemogu nam nista" i fakat vec sutra najhrabrija akcija,toliko hrabra da skorom granici sa ludoscu ali najbitnije uspjesna akcija
Neka je rahmet svim sehidima a zivim ucesnicima cestitam i zelim im sve najbolje
 
 
+1 #2 pjevacev 2009-09-02 12:58
Čestike autoru za ovakav opširan tekst,za mene velika bitka i velika pobjeda k-danta Izeta Nanića i boraca i starješina 505-te Viteške Bužimske u samo njima poznatom stilu.
Svaka bitka ima i svoju crnu stranu mnogi su položili svoje živote za ovu slobodu što je uživamo neka ih Alah dž.š. nagradi velikim Dženetom,amin.
 
 
+1 #3 dzeronimo 2009-09-02 16:08
ma da nam nije aldijane ko bi podsjecao na one dane junacke,kad smo bili svi ko jedan(odnosno vecina nas,i tad je bogami bilo zelembaca),neka te aldijana ziva nam bila,ev samo mala korekturica ipak je njihov napad poceo prije naseg...
 
 
#4 dzeronimo 2009-09-02 16:14
bez lazne skromnosti sigurno sam jedan od malo prezivjelih boraca 505-e koji se moze pohvaliti da je sve i dan proveo gore,od prvog dana,znaci pogibije r.muce ramica,pa do zadnjeg...dakle cjelokupnu situaciju mogu pjevati ko vodu sto sam jednom i uradio gore na krizu,pa su zelembaci po carsiji pricali,sto nam dolazi cojk iz krupe govoriti kako je bilo,al reko sam samo istinu,i znam da je tu bilo onih koji su bili tih dana gore i odobravali su svaku moju rjec..
 
 
+1 #5 dzeronimo 2009-09-02 16:22
kako god sigurno jedna od najvecih pobjeda buzimskih vitezova,ako ne i najveca,mada je meni kao direktnom ucesniku tesko reci koja mi je pobjeda najveca i najdraza,nekako mi to dodje ko kad bi majku pitali koje joj je djete najdraze...ev i sada vidim ono mjesto gdje sam nasao onaj rokovnik u muzeju cirilicom pisan i za njeg sam dobio 10 litri goriva,hahahah nije nesto al haj otislo se u bihac u cure heh,kako god svim ucesnicima dobro zdravlje,sehidima rahmet,familijama sabur i nikad ne zaboravite dane vasih heroja koji su vam tu pred ocima...
ps.nesto slabo komentara na ovu temu...
 
 
#6 gazija-2 2009-09-02 16:31
nekaje rahmet sehidima koji dadose svoje zivote u slamanju cetnicke ofanzive...
 
 
+1 #7 alkemicar 2009-09-02 20:39
pricao mi je jedan borac koji je bio na liniji za vrijeme njihovog napada
Kaze covjek,podvukle se "kornjace" i pucaju iz svega zivog medjutim nema povlacenja i poceli dozivati nase
"pa sto ne bjezite,jeste li vi ikako normalni"
a nasi dovikuju "hajd dodjite ovamo gore pa nas otjerajte"
Cede nisu mogli vjerovati da ih se zapravo buzimljani ne boje pa makar ih bilo 10 puta vise
 
 
#8 mokeD 2009-09-02 21:00
Čestitke školskoj na sjajnom tekstu sjećanja velike pobjede GEN.IZETA i naših VITEZOVA.Neka im je vječni rahmet i veliko hvala.Na nama je da nastavimo gdje su oni stali jer je njihova žrtva OGROMNA.Nikad i niko nije slomio KRAJINU niti će moći ikad više.
 
 
#9 dzeronimo 2009-09-02 22:11
...nakon dva-tri sahata od naseg napada,krenem ja malo da procunjam samo sto sam mako sa culumka prema sajrovaci kad vidim sjedi cojk i gleda u pravcu zirovca,u prvi mah pomislim neko od nasih,a opet vidim da je u smb hlacama i onom dzemperu njihovom...prisunjam mu se jos malo gledam okolo nema nikog,i mene malo trta reko nije valjda sam,al opet kontam nemogu mi nista za ovako debelim hrastom...viknem ja predaj se,kad jaro dize ruke u zrak i usta,a puska mu pade s koljena na zemlju...
 
 
#10 dzeronimo 2009-09-02 22:20
rekoh okreni se i haj ovamo,okrenu se cojk al me nevidi,mahnem mu rukom kad eto ti njega i veli zdravo,bogami ko da je sa mnom ovce cuvo..reko sta radis tu veli on cekam da me neko uvati,mpitam ga sto nisi bjezo,kud cu kaze kad vicete iza svakog grma,velim mu ja pa dostu sve ti je do dvora prosto,a on ce a jeba te dan njesam znao,aj me pusti da idem sad a tebi eno puska,reko pa i onako je sad moja,a on se samo pocewsa po glavi,joj jesam se ismijao,doveo sam ga i kasnije sam ga vidio u buzimu,veli dobro mi je nije lose.....
 
 
#11 pjevacev 2009-09-02 22:21
Nisil ga fato za prsa jarane,ja sam čuo da je bilo i fatanja za prsa ti mi reci istinu tebi ja vjerujem.
 
 
#12 _KreativkA_ 2009-09-02 22:41
Hvala džeronimo, pjevačev i Kemo školski na lijepim riječima upućen meni...
Nego ja se moram smijati ovim pričama od dzeronima hahah i da je dobio goriva da ide u askovanje..e Bože bila su to teška vremena ali opet i lijepih stvari koje se čovjek sa sjetom prisjeti...osobito nekih detalja sa nekom osobom, a on više nije medju živima!! Neka im je vječni rahmet i blagodat na onom svijetu!
 
 
#13 _KreativkA_ 2009-09-02 22:42
Dzeronimo mislim ja da je tebi vakat da se prihvatiš kakvog papira i pera i kreneš pisati sjećanje iz ratnih dana da neke crtice ne izblijede...to ti je moj jaranski savjet...vidim u svakoj bitci imaš dogodovština!!!
 
 
#14 dzeronimo 2009-09-02 23:04
e moja jaranice,ima hvala bogu i prezivjelih saboraca koji ti mogu potvrditi da sam se stalno budalesao pa su se te dogodovstine lijepile za mene ko lude,a ja ih samo upamtio...ja se stvarno nemogu sjetiti da je bilo fatanja za prsa,bilo je komicnih situacija i bliskih susreta ali fatanja za prsa...ne znam
 
 
-1 #15 TGOSSX 2009-09-03 00:10
Ma o toj brezi kazu imaju pravo pricati samo oni koji su to geldali sa strane kazu da su vidjeli najbolju sliku svega toga i sve zanju, a ljudi poput mene koji je ranjen oko 10h kad se zauzeli svi cetnicki polozaji i poput nermian i mnogih ostalih mi moramo da slusamo te sto pricaju i damo im aplauz na karju govora. Istina da je jedan rekao "nece meni ovdej svako dogodien pricati" misleci na nermina.

A ovo Asime hvatanje je bilo u Trokutu ili Lisici kakoje kasniej akcija dobila naziv, po pragi koju su gazije uzele naravno imao sam tu cast da prvi izadem na vajagica brdo...
 
 
#16 Grole 2009-09-03 15:00
skolska cestitam na trudu i jako lijepom tekstu o najvećoj pobjedi naših vitezova,neka je vječni rahmet svim šehidima!

Lijepo je da se sjecamo tih dana ali samo ne smijemo dozvoliti da se zaboravi!
 
 
#17 mirz@ 2009-09-04 00:33
Sve cestitke za ovako dotjeran tekst o nasoj prošlosti koju ne treba nikad zaboraviti,a posebno je treba prenositi buducim generacijama.
 
 
+1 #18 fikro12 2009-09-04 17:00
selam svima.koje taj dzeronimo??
 
 
+1 #19 pjevacev 2009-09-13 06:38
Juče je posjećeno poprište ove velike bitke i evocirane uspomene na ljude učesnike i događaje vezane za "Brezu 94".

Uz prsustvo velikog broja bužimljana i gostiju iz drugih sredina o bitci su govorili preživjeli borci i starješine 505-te.

Poslije istorijskog časa za sve prisutne organiziran je iftar na Raoču kod lovačke kuće,po grubim procjenama bilo je prisutno oko 200 građana.

Druženje je nastavljeno do kasno,a lijepo je bilo čuti razne smiješne dogodovštine vezane za ratni period od strane preživjelih boraca.