Jedna od najvećih pobjeda Bužimskih Vitezova
Krajem 1994. godine četnici su sve svoje raspoložive snage usmjerili prema jedinicima 505.Viteške mtbr. sa jednim jedinim ciljem: vojnički poraziti „kičmu“ 5. Korpusa Armije R BiH - 505. Vitešku bužimsku brigadu. Početno ispitivanje se desilo već početkom devetog mjeseca kada srpske snage iz tzv. SAO Krajine kreću iz pravca Bosanske Bojne prema Vrnograču. Silovit napad srpskih snaga je zaustavljen odlučnim kontra - -udarom elitnih jedinica 505.Viteške mtbr. Kasniji slijed događaja pokazaće da je ovaj upad neprijateljskih vojnika bio izrežiran i izveden sa namjerom da se jedinice bužimske brigade razvuku i tako stvori prilika za proboj prvih linija naše odbrane. Komanda 505. Viteške mtbr. se našla u situaciji da mora brzo djelovati i osujetiti namjere srpskih generala predvođenih Ratkom Mladićem. Informacije koje su stizale sa prednjeg kraja naše odbrane jasno su ukazivale na namjere agresora i pravac napada . Sve veća koncentracija i pokreti agresorskih vojnika koji su stizali u sve većem broju bili su jasan signal Komandi 505. da će ofanziva uslijediti na pravcu Sip - Radoč gdje je general Mladić stacionirao sve ono najbolje što srpska vojska ima. Artiljerijski napad na cijelu liniju odbrane u z/o 505. Viteške brigade je bio uvod u jednu od najvećih srpskih ofanziva kojom je komandovao lično Ratko Mladić.
Komanda brigade na čelu sa Izetom Nanićem je odlučila pojačati odbranu na glavnom pravcu napada Sip - Radoč sa ČSN ''Hamza'' i ostalim elitnim jedinicama brigade. Napad srpskih snaga je uslijedio 03. na 04. 09. 1994. godine na potezu Radoč – Ćulumak – Banjani - Baštra do rijeke Une. Procjena Komande 505. bužimske brigade je bila odlična, jer je glavni pravac napada srpskih vojnika usmjeren prema Radoču. U prvi mah jedinice bužimske brigade nisu bile svjesne sa koliko snaga i sa kojim krajnjim ciljem je pokrenuta ova ofanziva . Najelitnije četničke snage uz podršku tenkova, haubica, minobacača svih kalibara, PAT-ova i helikoptera jurišale su na položaje bužimskih vitezova koji su po ko zna koji put pokazali da s pravom nose epitet najbolje jedinice Armije R BiH. Nisu popustili ni za milimetar , a borbe su svakim danom bile sve žešće. Kako bi se poljuljao moral naših jedinica četnici raketnim sistemima ''Orkan'' i ''Volhov'' raketiraju naselja Bužima, Cazina i Bihaća kojom prilikom je ranjeno na stotine , a ubijeno na desetine civila. Vitezovima su ovakvi napadi dali dodatnu snagu i još veću upornost da istraju na odbranbenim linijama. Napadi srpskih vojnika su svakim danom postajali sve žešći, a naše jedinice pored umora i velikog broja ranjenih boraca suočavaju se i sa nedostatkom municije svih kalibara. U takvim uslovima Komanda brigade je morala poduzeti nove korake i donijeti odluku koju je u takvim uslovima mogao samo legendarni komandant Izet Nanić. Kontra - udar se činio nemogućim u uslovima ogromne koncentracije srpskih vojnika i ratne tehnike ali Izo je vjerovao u svoje vitezove i uspjeh iznenadnog kontra - udara. Određen je pravac napada Ćorkovača - Jelovski potok – Ćulumak - Makarovača, a za izvođenje kontra - udara izvučene su najelitnije jedinice brigade IDV ''Gazije'', IDV ''Tajfun'', ČSN ''Hamza'' i jedinice Drugog jurišnog bataljona. Iako je u prvobitnom planu bilo određeno da se sa kontra - udarom započne 11.09. to se nije desilo zbog nemogućnosti brzog kretanja naših jedinica kroz minska polja koja su bila posijana ispred neprijateljskih linija. U kontra - -udar se krenulo sljedećeg jutra. I dok su naše elitne jedinice vršile posljednje pripreme uslijedio je žestok napad srpskih snaga kojom prilikom je i probijena linija odbrane na Sipu. Kako bi se zaustavilo napredovanje osokoljenih četnika komandant povlači jednu jedinicu jurišnog batoljona ali i dalje ne odustaje od kontraudara. Naređuje jedinicama da krenu u napad, baca motorolu i kreće prema Sipu. U tim trenucima ''TEKBIR'' se prolomio na obroncima Ćulumka i naše jedinice su krenule u jednu veliku bitku. Teško je reći koliko je bilo naših vitezova koji su neustrašivo krenuli prema brojnijem i nadmoćnijem neprijatelju ali svakako treba istaći Šahinović Muharema Harija koji je bio na čelu najhrabrijih i najodabranijih vitezova koje je poveo u najsvjetliju pobjedu bužimskih vitezova. Brzinom tajfuna naši vitezovi su probili neprijateljsku liniju i nezaustavljivo napredovali prema Ćulumku i Makarovači gdje se na isturenom komandnom mjestu nalazio i ''đeneral'' Mladić. Da su tada znali da im je Mladić tako blizu, bužimski vitezovi bi zasigurno stavili tačku na njegovu generalsku karijeru i sve zločine koje su počinile srpske jedinice pod njegovom komandom. Pukom srećom ''đeneral'' je pobjegao glavom bez obzira ostavivši svoje vojnike na cjedilu. U uslovima iznenadne promjene situacije na terenu naše jedinice su se bolje snalazile. Zbunjeni četnici su bezglavo bježali na sve strane ostavljajući svoje mrtve i ranjene. U cjelodnevnim borbama bužimski vitezovi su do nogu potukli Mladićeve specijalne jedinice. Na padinama Ćulumka i Makarovače ostalo je oko osamdesetak četničkih vojnika dok je desetak zarobljeno.
Komanda brigade na čelu sa Izetom Nanićem je odlučila pojačati odbranu na glavnom pravcu napada Sip - Radoč sa ČSN ''Hamza'' i ostalim elitnim jedinicama brigade. Napad srpskih snaga je uslijedio 03. na 04. 09. 1994. godine na potezu Radoč – Ćulumak – Banjani - Baštra do rijeke Une. Procjena Komande 505. bužimske brigade je bila odlična, jer je glavni pravac napada srpskih vojnika usmjeren prema Radoču. U prvi mah jedinice bužimske brigade nisu bile svjesne sa koliko snaga i sa kojim krajnjim ciljem je pokrenuta ova ofanziva . Najelitnije četničke snage uz podršku tenkova, haubica, minobacača svih kalibara, PAT-ova i helikoptera jurišale su na položaje bužimskih vitezova koji su po ko zna koji put pokazali da s pravom nose epitet najbolje jedinice Armije R BiH. Nisu popustili ni za milimetar , a borbe su svakim danom bile sve žešće. Kako bi se poljuljao moral naših jedinica četnici raketnim sistemima ''Orkan'' i ''Volhov'' raketiraju naselja Bužima, Cazina i Bihaća kojom prilikom je ranjeno na stotine , a ubijeno na desetine civila. Vitezovima su ovakvi napadi dali dodatnu snagu i još veću upornost da istraju na odbranbenim linijama. Napadi srpskih vojnika su svakim danom postajali sve žešći, a naše jedinice pored umora i velikog broja ranjenih boraca suočavaju se i sa nedostatkom municije svih kalibara. U takvim uslovima Komanda brigade je morala poduzeti nove korake i donijeti odluku koju je u takvim uslovima mogao samo legendarni komandant Izet Nanić. Kontra - udar se činio nemogućim u uslovima ogromne koncentracije srpskih vojnika i ratne tehnike ali Izo je vjerovao u svoje vitezove i uspjeh iznenadnog kontra - udara. Određen je pravac napada Ćorkovača - Jelovski potok – Ćulumak - Makarovača, a za izvođenje kontra - udara izvučene su najelitnije jedinice brigade IDV ''Gazije'', IDV ''Tajfun'', ČSN ''Hamza'' i jedinice Drugog jurišnog bataljona. Iako je u prvobitnom planu bilo određeno da se sa kontra - udarom započne 11.09. to se nije desilo zbog nemogućnosti brzog kretanja naših jedinica kroz minska polja koja su bila posijana ispred neprijateljskih linija. U kontra - -udar se krenulo sljedećeg jutra. I dok su naše elitne jedinice vršile posljednje pripreme uslijedio je žestok napad srpskih snaga kojom prilikom je i probijena linija odbrane na Sipu. Kako bi se zaustavilo napredovanje osokoljenih četnika komandant povlači jednu jedinicu jurišnog batoljona ali i dalje ne odustaje od kontraudara. Naređuje jedinicama da krenu u napad, baca motorolu i kreće prema Sipu. U tim trenucima ''TEKBIR'' se prolomio na obroncima Ćulumka i naše jedinice su krenule u jednu veliku bitku. Teško je reći koliko je bilo naših vitezova koji su neustrašivo krenuli prema brojnijem i nadmoćnijem neprijatelju ali svakako treba istaći Šahinović Muharema Harija koji je bio na čelu najhrabrijih i najodabranijih vitezova koje je poveo u najsvjetliju pobjedu bužimskih vitezova. Brzinom tajfuna naši vitezovi su probili neprijateljsku liniju i nezaustavljivo napredovali prema Ćulumku i Makarovači gdje se na isturenom komandnom mjestu nalazio i ''đeneral'' Mladić. Da su tada znali da im je Mladić tako blizu, bužimski vitezovi bi zasigurno stavili tačku na njegovu generalsku karijeru i sve zločine koje su počinile srpske jedinice pod njegovom komandom. Pukom srećom ''đeneral'' je pobjegao glavom bez obzira ostavivši svoje vojnike na cjedilu. U uslovima iznenadne promjene situacije na terenu naše jedinice su se bolje snalazile. Zbunjeni četnici su bezglavo bježali na sve strane ostavljajući svoje mrtve i ranjene. U cjelodnevnim borbama bužimski vitezovi su do nogu potukli Mladićeve specijalne jedinice. Na padinama Ćulumka i Makarovače ostalo je oko osamdesetak četničkih vojnika dok je desetak zarobljeno.
Zaplijenjen je jedan tenk T-55, a jedan uništen. Da su naši borci imali protivoklopnih sredstava vjerovatno bi broj uništenih i zarobljenih tenkova bio dosta veći. Pored ovog zaplijenjene su značajne količine municije, tri minobacača 120 mm, jedan top ZIS, PAT, BsT, pet motornih vozila TAM- 110, jedan ''PUCH'', sanitetsko vozilo kao i protivavionske rakete tipa ''Strela''.
Nakon ovog odlučnog kontra - udara , a uvidom u zarobljenu četničku dokumentaciju bilo je jasno da je Mladić krenuo u napad sa četiri brigade: 5. kozarskom, 6. sanskom, prvom novigradskom i 43. motorizovanom brigadom. U napadu su učestvovale i specijlne jedinice srpske vojske ''Panteri'' i ''Mauzeri'', a prema zarobljenoj dokumentaciji ukupno je bilo angažirano oko 9.500 srpskih vojnika koji su imali za cilj poraziti bužimske vitezove i prepoloviti Okrug na dva dijela. U svom cilju nisu uspjeli zahvaljujući borcima 505. Viteške brigade i njenom komandantu Izetu Naniću.
Dok je tutnjalo na sve strane totalno zbunjeni četnici pokušavali su zaustaviti kontra - udar bužimskih vitezova. U kiši metaka i zaglušujućoj pucnjavi vitez Veladžić Nijaz Veljun primjećuje četnički tenk koji se sprema otvoriti vatru. Brzo pronalazi poziciju na svoj RPG i još brže puca, toliko brzo da njegov pomoćnik ne uspijeva da izmakne barutnim gasovima. Za nekoliko sekundi četnički tenk se pretvorio u buktinju, a Veljun je sa saborcima krenuo u potragu za zaostalim tenkovima koji su pokušavali da se se izvuku iz skoro zatvorenog obruča.
Tokom četničke ofanzive ''Breza'' vođene su žestoke i veoma bliske borbe gdje je do izražaja dolazila snalažljivost i hrabrost boraca, ali i upotreba bombi i tromblona iz NVI koje su rješavale sve kritične situacije. Pored popularnih ''cazinkih fitiljuša'', ''kašikara'' i bombi sa elektronskim upaljačem na bužimskom ratištu su se pojavile veoma efikasne bombe iz radione spretnog i dosjetljivog komandira pionirskog voda Hasana Kovačevića Lolinog. Bomba sastavljena od priručnih sredstava ispitana je u najžešćim borbama koje su vođene tih septembarskih dana, a borci su joj zbog efikasnosti od milja dali ime ''BOSANSKI LONAC''.
www.buzimljani.com
foto by Agan Skenderovic-Braco
*TaaHiiCcKaa*
almica
budoHamza
llxMuJoxll
Komentara
Mogao si dio teksta ako mislis da ne postoji reći ubacilo bi se već u postojeću vijest???
...tgossx,daaaaa daaa,svako ima prava danas da sanjari,ali ono sto je bilo to su cinjenice i to se ne mijenja do sudnjega dana,a za BOCKE si me pravo nasmijao,vala mi je drago da je nikad ni takao nisam,a mnogi bi jemde voljeli da mogu ovo ovako ko ja kazati,al de...hehehehe
@TGOSSX
Ja se stalno zahvaljujme alahu sto mi je u tim vremenima pokazivao i upucivao na pravi put..
ZAHVALJIVAJ SE I SADA DA TE UPUTI I OBDRŽI NA PRAVOM PUTU! Amin
RSS feed for comments to this post.