Prije 17 godina na danšnji dan,poslije duge borbe u kantonalnoj bolnici od posljedica ranjvanja podlegao je Hasan Musić-Musa,Zlatni Ljiljan i komadant I bataljona 505.brigade
Rođen je 26.07.1960 godine u Lubardi općina Bužim,nastanjenje bio u Lubardi br.27,bio oženjen sa suprugom Šefikom i iza njega je ostalo dvoje djece kćerka Majda rođena1990 godine i sin Amir rođen 1993 godine.
Završio je srednju i višu mašinsku školu u LJubljani,bio je zaposlen u Litostroju Ljubljana na poslovima tehnologa.
Ranjen je 24.01.1993.godine u podnožju Kedića glavice,podlegao od zadobivenih rana 03.02.1993.godine u RMC Bihać.
U Armiju R BiH stupio 21.04.1992.godine,a do tada je bio član Mjesnog ratnog odbora MZ Lubarda,te je radio na organizaciji otpora i prikupljanju naoružanja i ratne opreme.
Početkom agresije postaje komandir Lubarskog voda,zatim k-dant odreda TO Bužim,a zatim i k-dant I bataljona 105-te odnosno 505-te Viteške Bužimske brigade.
Za sveukupan doprinos u obrambeno oslobodilačkom ratu odlikovan je najvećim ratnim priznanjem značkom «Zlatni ljiljan»,naredbom ŠVK A R BiHpov.br.05-1/31-09 od 28.02.1994 god.(posthumno)
U čin majora A R BiH proizveden je naredbom Predsjedništva R BiH br.02-011-35/96 od 12.01.1996 god.
Učesnik je svih akcija TO Bužim,105-te odnosno 505-te Viteške Bužimske brigade,Stabanža,Radoč-Sip,Dobro selo-Banjani,Ćorkovača,Grabež,Munja 93 itd.
Prije rata bio istaknuti sportista zaljubljenik fudbala u ratu se istakao velikom hrabrošću komandujući vodom,odredom,bataljonom i od tada je zapamćen kod svojih boraca kao k-dant koji je uvijek na čelu svog bataljona.
Samo njegovo ranjavanje uslijedilo je prilikom neposredne borbe prsa u prsa sa specijalcima agresorske četničke vojske,gdje je izvučen na našu stranu major zvani» Kec»koji je kasnije razmijenjen za naše zarobljenike.
Kao takav više puta je nagrađivan i pohvaljivan od k-danta 5 korpusa A R BiH.
Kod suboraca je ostao zapamćen kao veliki vjernik,patriota i k-dant što je pokazala velika đženaza do tada nezapamćena.
Rahmetli Musa nije bio jedini Zlatni Ljiljan koji je dao svoj zivot u bitci Munja93 pa se s toga ovim putem sjecamo jos dvojice naših dragih Zlatnih Ljiljana:
Rođen je 24.10.1962 u Zarodostovu, Bio je oženjen sa suprugom Fikretom i iza njega je ostalo dvoje djece, sin Anes rođen 1989 godine,i kćerka Aida rođena 1991.god
Srednju rudarsku školu završio je u Sloveniji i nije bio zaposlen prije rata,bavio se privatnom djelatnošću tapeciranjem namještaja.
Poginuo je 13.01.1993 godine od snajperskog hitca u reonu Kedića glavice(Orlovo gnijezdo)-Banjani na izvršenju borbenog zadatka na dužnosti k-dira čete I b.bataljona 105-te poslije 505-te «Viteške» b.brigade,sahranjen je u porodičnim mezarlucima u Zaradostovu.
Za sveukupan doprinos u obrambeno oslobodilačkom ratu odlikovan je najvećim ratnim priznanjem značkom «Zlatni ljiljan»,naredbom ŠVK A R BiH pov.br.05-1/31-66od 15.04.1994 god.
Novčano je nagrađen naredbom k-danta 5 Korpusa br.05/199-46
U Armiju R BiH stupio je 04.04.1992.godine,a do tad je bio organizator otpora i pripadnik patriotske lige.
Početkom agresije postaje k-dir dobrovoljačko voda iz Zaradostava,a po formiranju odreda 105-te biva postavljen za k-dira čete I odreda 105-te Bužimske.
Izuzetan doprinos daje u odbrani linije fronta Kedića glavica-Banjani-Ćorkovača,sa borcima I čete I b.bataljona 105- zaustavlja veliki kontraudar na Kedića glavicu gdje i biva pogođen snajperskim hitcem.
Učesnik je značajnih bitaka Munja 93,Grabež,Stabandža itd,posebno zauzimanju i odbrane Kedića glavice gdje je njegova jedinica odigrala ključnu ulogu.
Na svom ratnom putu je pokazao hrabrost i organizacijske sposobnosti u komandovanju i rukovođenju s jedinicama.
Suborci će ga pamtiti kao smirenog i staloženog komandira koji je u svakom momentu ulijevao povjerenje.
Salkić (Ibrahim) Mirsad – Džaja
Rođen je 07.10.1969. godine u Dobrom Selu,stanovao je u Dobrom Selu broj 39.,i nije bio oženjen.
Ukopan je 12.01.1993. godine u porodičnim mezarlucima u Dobrom selu.
Završio je srednju informatičku školu u Bosanskoj Krupi,prije rata nije bio u radnom odnosu.
Poginuo je dana 11.01.1993. godine u reonu Banjana u čuvenoj akciji ,,Munja 93'' kada je izvedena briljantna akcija u kojoj su osvojene mnoge značajne kote i neutralisan veliki broj neprijateljskih vojnika te zaplijenjena velika količina naoružanja MTS i druge opreme.
Mirsad je u trenutku pogibije bio na dužnosti komandira voda u III četi, III bataljona 105 Bužimske brigade.
Do napada na Bos. Krupu bio je u rezervnom sastavu policije gdje je obavljao razne aktivnosti, bio je jedno vrijeme i u Bos.Krupi gdje je kao komandir svoje desetine obavljao policijske poslove jer su policajci srpske nacionalnosti bili napustili Bos.Krupu, te je učestvovao i u presretanju kolone bivše JNA na mostu u Bos.Otoci kada je bio zarobljen i Milan Martić.
Za sveukupan doprinos u ratu posthumno je odlikovan najvećim ratnim priznanjem značkom ,,Zlatni Ljiljan'' naredbom ŠVKOS RBIH pov.broj:05-1/31-66 od 15.04.1994. godine.
U TO je stupio 11.04.1992. godine a do tada je bio u sastavu rezervne policije.
Posthumno je unaprijeđen u čin čelnika naredbom k-danta 5. Korpusa pov.broj: 05/357-235 od 29.12.1995.godine.
Učesnik je svih akcija do svoje pogibije i to odbrana Ćorkovače i platoa te učestvuje u akciji «Munja 93» u kojoj se posebno istakao i u toj akciji hrabro daje i svoj život i bio je prvi poginuli borac sa područja Dobrog sela.
Posebno ostaje upamćeno da je sa tekbirom krenuo u jurišnu akciju ,,Munja 93'' gdje je iskazao veliku hrabrost te je njegov vod neutralisao četničko uporište u mjestu zvanom Landupi gdje biva teško ranjen u desnu stranu grudnog koša te je na istom mjestu i preminuo nakon četiri sata dok je još trajala akcija.
Pokazao se a i dokazao kao veliki borac i patriota te je u svom ratnom putu iskazao hrabrost i ostaće u sjećanju kod svojih saboraca.
Neka im je vječni rahmet
B.com
*TaaHiiCcKaa*
almica
budoHamza
llxMuJoxll